Direktorica Pomorsko centra Adria Libar, Renata Knežić Rak, pruža nam jedinstveni uvid u pozadinu rada training centra i kako se nose s izazovima obrazovanja i tempom promjena koje zahtijeva tržište.
Navodi kako pomorstvo, kao i nautika, nudi velike mogućnosti kako za osobni tako i za profesionalni razvoj, posebice za mlade ljude.
Osim toga, otvoreno govori o svom privatnom životu, vlastitim postignućima i hobijima koji joj pomažu da se opusti.
Izazov je stvoriti tim koji “diše” zajedno
Renata Knežić Rak
Kad god sretnemo nekoga tko se bavi pomorstvom ili čarterom jahti, često čujemo izjave kako su se zaljubili u more i jedrenje ili kako je za njih korak na brod ili jahtu bio transformativno iskustvo. Je li i vama bilo isto?
Zapravo, kod mene je sasvim suprotno (smijeh)… Imam značajan problem s boravkom na nestabilnim podlogama kao što su čamci, pontoni i slično, pa bih rekao da ljubav prema moru, pomorstvu i čamcima njegujem s kopna.
Kako ste zapravo postali ravnatelj pomorsko-jahting edukacijskog centra? Je li za to bila potrebna neka posebna motivacija ili su se stvari jednostavno dogodile slučajno?
Kažu da se u životu ništa ne događa slučajno. Kad sam prije 30-ak godina počeo raditi s kapetanom Gordanom Barakom, nisam mislio da će to biti moj dugoročni izbor. Ali ispalo je tako, i ispalo je dobro. Uvijek ću biti zahvalan pokojnom kapetanu što me je “gurnuo u more”.
